Uživaš u čitanju. Upotrebljavaš poredbe. Tvoj potencijal je – nadahnuće. Pobuđuješ u meni radost. Pronalaziš najbolje trenutke. Biraš prave riječi. Ti si – utočište. Pobuđuješ u meni sigurnost. Smiješ se iskreno. Izražavaš se skladno. Tvoj glas je – pjesma. Pobuđuješ u meni mir. Braniš svoje svatove. Brineš za svoje voljene. Ti si – dar. Pobuđuješ…
Pokušavam definirati svoje trenutne osjećaje. Bezuspješno. Zbunjena sam ili sam možda još uvijek previše euforična da bih racionalno razmišljala. Umorna sam i iscrpljena, ali nekako se ništa od tog ne čini važnim. Osjećam popriličan mir dok su oko mene klasični nemiri koji me opsjedaju kad god stignu. Osjećam se kao da je sve riješeno i…
Često sam te molila da me ne zaboraviš, da me se sjećaš. Povlačila sam te za sobom u vlastite strahove. Zaključala sam te pored sebe. Preplašila si se. Razumijem te. Samo sam još uvijek previše sebična da te pustim. Samo sam još jedna sebična, uplašena duša, koja se boji zaborava. I evo te, opet si…
Sanjala sam te noćas. San je bio u potpunosti nasumičan. Ja sam s roditeljima i sestrom kod rodbine, u gradu u kojem ti živiš. Imam oko 2 godine. Sljedeća slika iz sna – sestra i ja smo s roditeljima i rodbinom u jednom parkiću, malo pored nas jedna djevojčica se igra i priđe nam. Ta djevojčica…
– Ja ne znam kakav odnos hoću. Čujemo se sutra. – Znam da ne znaš kakav odnos hoćeš. Zato ti je jedan dan nešto u redu, a drugi dan ti isto to nije u redu. Oprosti. Pokušala sam. – Sve ok. Nisi ti kriva. Ja se mijenjam. – Javi se kad budeš htjela. Čekat ću….
Ne vjerujem u slučajnost. Vjeruješ li ti? U jednoj epizodi Uvoda u anatomiju čovjek koji je bio na samrti rekao je da osjeti miris limuna. Čitav dan razmišljam o tulipanima, ne znam zašto. Nema razloga. Samo razmišljam o prekrasnim, šarenim tulipanima. To je lijepo. Je li to znak? Zatim razmišljam kako u filmovima i serijama…
– Ima li smisla nastaviti pričati o ovom? – Ja sam u pravu, al nema. – I to je upravo ono što si trebala reći. Shvaćaš li sad? Ne svađamo se mi jer smo previše različite. Svađamo se jer smo previše iste. Obje ne mijenjamo mišljenja. Zato se oko ničeg ne možemo složiti. Svaka brani…
Prisjećam se tvojih optimističnih riječi, tvoje utjehe, tvojih pokušaja da me oraspoložiš. Trudila si se, do zadnjih trenutaka. Imala si „ono nešto“. Ono nešto što me tjeralo da te toliko volim. Sjećam te se. Jasno i svjesno. Gorim od temperature, ali pokušavam zadržati zdrav razum. Naši zajednički trenuci mi se izmjenjuju u glavi brzinom…
Nikad nismo bile jedna za drugu. Znala sam to od samog početka. Pitam se, zašto se upuštamo u odnose za koje znamo da će imati tragičan kraj? Jesam li još uvijek previše naivna ili samo uživam u mazohizmu? Možda je ipak za sve bila kriva ljubav. Ljubav koja me obuzela već prvog trenutka kad sam…